
Postoji jedna tegoba o kojoj se pristojno ćuti, a svi je dobro znaju. Unutrašnja strana butina posle duge šetnje u haljini, prevoj ispod grudi posle vrelog dana u grudnjaku, pazuh posle trke, prepone posle vožnje bicikla. Crveno, peče, žari na svaki korak, a sutra je još gore, jer koža nije stigla da se oporavi. U narodu se zove ojed, stručno intertrigo ili jednostavno trljanje kože, i pogađa podjednako vitke i punije, sportiste i one koji to nikada nisu bili, mlade i starije. Ume da pokvari venčanje na kome se igra do jutra, obilazak novog grada, planinarsku turu ili prvi polumaraton. Dobra vest je da se lako leči i još lakše sprečava, samo treba znati kako. Kada je koža već nadražena, pomaže zaštitna nega, kao što je melem za oštećenu kožu na bazi pčelinjeg voska, ali ključ je razumeti zašto se koža uopšte pobunila.
Recept za ojed je iznenađujuće jednostavan. Uzmite dve površine kože koje se dodiruju, ili kožu i tkaninu, dodajte vlagu od znoja i začinite pokretom koji se ponavlja hiljadama puta. Pri svakom koraku koža na unutrašnjoj strani butina ili ispod grudi klizne preko susedne površine, i dok je suva, to uglavnom ne predstavlja problem. Kada se pojavi znoj, gornji zaštitni sloj kože se omekša, nabubri i postane mnogo osetljiviji na trenje. Posle nekoliko sati tanak zaštitni sloj bukvalno se izliže, a ispod njega ostaje crvena, nadražena koža koja peče. Toplota ubrzava ceo proces, jer pojačava znojenje i otvara pore. Zato su ojedi najčešći leti, na putovanjima i tokom dugih šetnji po gradu, ali ništa manje nisu česti na jesenjim trkama, planinarenju, u teretani ili posle cele subote provedene u tesnim farmerkama. Kada jednom nastane, ojed se pri svakom narednom pokretu dodatno produbljuje, pa je važno reagovati na prvi znak peckanja.
Najpoznatije mesto je unutrašnja strana butina, naročito kada se nose haljine i suknje bez ičega ispod, pa se butine trljaju jedna o drugu pri svakom koraku. Odmah iza nje je prevoj ispod grudi, gde se znoj zadržava ispod grudnjaka, a koža je stalno topla i vlažna, pa se ojedi tu javljaju i bez mnogo kretanja. Pazusi stradaju kod trčanja i vožnje bicikla, kada ruka stalno klizi uz telo. Kod trkača i planinara na meti su i bradavice na grudima, koje majica trlja na svakom koraku, pa posle dugih trka umeju da prokrvare, kao i prepone i zadnjica. Biciklisti dobro poznaju međicu i unutrašnju stranu butina uz sedište. Kod ljudi koji nose ranac, ojedi se javljaju duž kaiševa na ramenima i na donjem delu leđa, a kod onih koji mnogo hodaju u sandalama, na stopalima uz kaiševe obuće. Gde god se koža trlja o kožu ili o tkaninu uz vlagu, tu je teren za ojed.
Izbor odeće ima ogroman uticaj na to da li će se ojed pojaviti. Pamuk je veoma prijatan kada je suv, ali kada upije znoj, postaje težak, vlažan i hrapav, pa trlja kožu kao da je šmirgla. Za sport, dugo kretanje i vruće dane mnogo su bolje tehničke tkanine koje odvode vlagu od kože i brzo se suše, pa koža ostaje suva i klizava. Grubi šavovi na unutrašnjoj strani odeće prave male ojede na tačno određenim mestima, pa kod sportske odeće vredi birati modele sa ravnim šavovima ili bez njih. Nova odeća se pre prvog nošenja pere, jer fabrički ostaci boja i hemikalija mogu nadražiti kožu. Omekšivač i jaki parfemisani deterdženti ostavljaju na tkanini supstance koje osetljivoj koži ne prijaju. Farmerke sa debelim šavovima između nogu klasični su krivac ojeda posle duge šetnje, a grudnjak pogrešne veličine, pretesan ili sa žicom koja se pomera, najčešći je uzrok ojeda ispod grudi. Dobra odeća je polovina posla.
Kod ojeda između butina odlično rade tanki šorts ili helanke od glatkog materijala ispod haljine, koji potpuno sprečavaju direktno trenje kože o kožu. Postoje i posebne elastične trake za butine, od čipke ili glatke tkanine, koje se ne vide ispod suknje, a štite kožu tokom celog dana. Za one koje ne vole ništa ispod haljine, pomaže tanak sloj zaštitnog balzama na bazi voska pre izlaska iz kuće, koji stvara klizavu površinu, pa koža klizi umesto da se trlja. Grudnjak treba da bude prave veličine, od materijala koji diše, a u vrelim danima ispod grudi može se staviti tanka pamučna maramica koja upija znoj i menja se tokom dana. Trkači na bradavice stavljaju flaster ili posebne zaštitne naljepnice pre trke, i to je savet koji se najčešće nauči posle prve krvave majice na cilju. Mala posuda sa zaštitnim melemom, pakovanje flastera i rezervni par tankih šortseva mogu da spasu i najduži dan. Za sve važi isto pravilo, suva koža podnosi mnogo više od vlažne.
Ako je koža već crvena, peče i žari, najvažnije je prekinuti trenje i ukloniti vlagu što pre. Mesto se opere mlakom vodom, bez parfemisanog sapuna, gelova sa jakim mirisom i grubog trljanja, a zatim osuši tapkanjem mekim peškirom ili fenom na hladnom vazduhu. Ne treba stavljati talk na otvorenu i vlažnu ranu, jer se lepi i dodatno nadražuje kožu. Na suvu kožu nanosi se tanak sloj zaštitnog preparata koji smanjuje trenje i čuva kožu dok se obnavlja. Brđanski melem za oštećenu kožu napravljen je od pčelinjeg voska i maslinovog ulja, uz neven, kantarion, bokvicu i drugo bilje koje se tradicionalno koristi za nadraženu, ispucalu i oštećenu kožu. Voštana baza stvara tanak film koji štiti kožu od daljeg trenja, pa je koristan i kao zaštita pre sledeće šetnje. Nekoliko dana treba nositi široku i laganu odeću od prirodnih materijala, spavati u pamučnoj pidžami i dati koži vazduha. Blagi ojed se obično povuče za dva do četiri dana.
Topla, vlažna koža u naborima tela omiljeno je mesto za gljivice kandida i bakterije, koje se na već oštećenoj koži brzo razmnožavaju. Obični ojed je crven, peče i postepeno se povlači kada se ukloni trenje. Infekcija izgleda drugačije. Ako crvenilo postaje sjajno i jarko crveno, sa oštrim ivicama i sitnim crvenim tačkicama ili mehurićima oko glavne površine, verovatno su se razvile gljivice. Neprijatan miris, vlaženje kože, beličaste naslage, pukotine koje ne zarastaju i jak svrab takođe ukazuju na infekciju. Tada je potreban lekar, jer su za gljivice potrebni posebni preparati, a zaštitna nega sama po sebi nije dovoljna. Posebno oprezni treba da budu dijabetičari, kod kojih se gljivične infekcije u naborima kože javljaju češće i sporije zarastaju, kao i ljudi koji uzimaju antibiotike ili kortikosteroide. Ako se ojed ne povlači ni posle nedelju dana pravilne nege, pregled je obavezan.
Kod beba se ojedi najčešće javljaju u naborima vrata, ispod pazuha, u preponama i iza ušiju, gde se zadržavaju pljuvačka, mleko i znoj. Nabori se peru mlakom vodom, suše se pažljivo tapkanjem i ostavljaju se povremeno bez pelene i odeće, da koža prodiše. Kod starijih ljudi, naročito onih koji mnogo leže ili sede, koža je tanja i osetljivija, pa se ojedi lako razviju ispod grudi, u preponama i ispod stomaka, a kod nepokretnih prelaze u ozbiljnije rane. Kod ljudi sa viškom kilograma nabora ima više, a znojenje je jače, pa je svakodnevna nega nabora najvažnija navika. Pranje, temeljno sušenje, lagana odeća i tanak zaštitni sloj na mestima trenja rešavaju veliki deo problema. Ojedi su sitnica koja ume da pokvari mnogo, ali uz malo pažnje i pravu zaštitu lako se drže pod kontrolom. Ako želite da vidite sastav i način upotrebe zaštitne nege, sve detalje možete pronaći na stranici melema za oštećenu kožu.