
Postoje zanimanja u kojima ruke nikada nisu suve. Kuvar ih pere između svakog sastojka, frizerka ih nekoliko puta na sat kvasi vodom i preparatima, medicinska sestra ih dezinfikuje desetinama puta u smeni. Posle nekoliko meseci koža počne da priča svoju verziju priče. Prvo suvoća, pa zatezanje, pa sitne pukotine oko zglobova prstiju koje pri savijanju šake zapeku.
Kuvarica koja je svoje iskustvo ostavila u utiscima korisnika opisala je godine borbe sa ekcemom, krvarenje i žive rane, i osećaj da je izgubila nadu da će stvar ikada biti pod kontrolom. Njena priča nije izuzetak, već skoro pravilo u tim strukama.
Gornji sloj kože radi kao zid od cigala. Ćelije su cigle, a masti između njih malter koji spaja i zadržava vlagu. Voda sama po sebi ispira taj malter, a deterdženti i sapuni ubrzavaju proces, jer im je posao upravo da rastvaraju masti.
Kada malter oslabi, zid propušta u oba smera. Vlaga iz dubljih slojeva bez prepreke izlazi napolje, a iritansi i alergeni iz spoljne sredine ulaze unutra. Imuni sistem u koži reaguje na taj upad, javlja se crvenilo, svrab i ljuštenje. Tako nastaje ono što se u struci zove iritativni kontaktni ekcem, najčešća profesionalna bolest kože. Toplota pogoršava stvar. Vruća voda rastvara masti brže od mlake, pa se ista količina pranja različito odražava na kožu u zavisnosti od temperature.
Gumene rukavice štite od vode i hemikalija, ali zadržavaju znoj. Koža pod njima omekša, nabubri i postane još propusnija, pa se posle četiri sata neprekidnog nošenja dobije efekat suprotan željenom. Rešenje je pamučna rukavica ispod gumene i pravilo da se rukavice skinu na svakih sat vremena, makar na nekoliko minuta. Rukavice se biraju bez pudera unutra, a kod osoba sa ekcemom i bez lateksa, jer se na njega dodatno razvija alergija.
Mlaka voda umesto vruće, sindet umesto klasičnog sapuna, i kraće pranje umesto temeljnog ribanja menjaju sliku za nekoliko nedelja. Dezinfekciono sredstvo na bazi alkohola, iako deluje agresivnije, za kožu je blaže od još jednog pranja sapunom, što je saznanje do koga su bolnice došle tek pre desetak godina. Sušenje je korak koji se najviše zanemaruje. Vlaga zaostala između prstiju održava kožu u nabubrelom stanju, pa se ruke brišu tapkanjem, sa posebnom pažnjom na prostor između prstiju i oko noktiju.
Masna podloga ovde radi bolji posao od lagane losion formule, jer se zadržava dovoljno dugo da koža stigne da popravi deo oštećenja. Melem za oštećenu kožu nanosi se u tankom sloju posle svakog dužeg pranja, a obavezno uveče pred spavanje, kada ruke narednih šest do osam sati miruju i ne peru se. Trik koji dermatolozi preporučuju kod jako ispucalih ruku jeste tanka pamučna rukavica preko namazane kože tokom noći.
Osnova od pčelinjeg voska i hladno ceđenog maslinovog ulja stvara sloj koji usporava gubitak vlage, a bilje ugrađeno u nju tradicionalno se koristi kod nadražene i ispucale kože. U sastavu nema kortikosteroida, što je važno kod svakodnevne i dugotrajne primene, jer se preparat koristi mesecima, a ne nedelju dana.
Ako pukotine krvare, ako se pojave mehurići sa bistrim sadržajem, žute kraste ili se osip proširi izvan šaka, potreban je pregled dermatologa. Profesionalni ekcem ume da traži i privremenu promenu rasporeda poslova, što je razgovor koji se vodi na vreme, dok je koža još u stanju da se oporavi.