
Adaptacija stana obično počne sa mnogo entuzijazma i vrlo malo razmišljanja o onome što ostaje posle rušenja. Prvi dan prođe u razbijanju pločica i skidanju starog parketa, drugi dan u rušenju pregradnog zida, a već trećeg jutra hodnik zgrade izgleda kao skladište, pune vreće stoje pored ulaznih vrata, a majstori pitaju gde da odlažu ono što tek sledi. Tada dolazi red na pitanje koje malo ko postavi na vreme, gde tačno sme da stane kontejner za šut, koliko dugo sme tu da ostane i da li za to treba nekoga pitati. Postavljanje kontejnera nije komplikovano, ali jeste stvar u kojoj se greške plaćaju, i to najčešće kaznom, prinudnim uklanjanjem usred radova ili svađom sa komšilukom koja traje mnogo duže od same adaptacije. Zbog toga vredi na miru proći kroz osnovna pravila pre nego što majstori uopšte uzmu čekić u ruke, jer se time izbegava gotovo svaki problem koji kasnije nastane.
Osnovno pravilo je jednostavno i tiče se same fizike posla. Kontejner se postavlja na ravnu, čvrstu i pristupačnu površinu, na mesto na koje vozilo sa autopodizačem može bezbedno da priđe i sa kog kasnije može da ga preuzme bez manevrisanja između parkiranih automobila. Najbolja rešenja su dvorište, prilaz kući, sopstveni parking prostor ili slobodna površina unutar ograđenog gradilišta, jer se tu ne dira javna površina i sve se svodi na dogovor sa vlasnikom prostora. U gusto naseljenim delovima grada, gde takvih mogućnosti nema, kontejner najčešće završi na ulici ili na parking mestu ispred zgrade, a tada u priču ulaze i pravila koja važe za javne površine. Postoje i mesta na kojima kontejner ne bi trebalo da stoji ni pod kakvim okolnostima. Nikada se ne postavlja tako da blokira ulaz u zgradu, prolaz za pešake, prilaz vozilima hitne pomoći i vatrogascima, izlaz iz garaže ili pristup hidrantu. Isto tako treba izbegavati postavljanje direktno iznad šahtova, na sveže asfaltiranu površinu, na travnjak koji će pod teretom propasti i na kosinu na kojoj vozilo ne može bezbedno da radi. Pun kontejner sa šutom teži nekoliko tona, pa podloga mora da izdrži i to opterećenje, ne samo prazan sanduk. Iskusan vozač na prvi pogled vidi da li je prilaz izvodljiv, pa firma Salus Trans svojim klijentima pomaže već pri proceni lokacije, često još tokom prvog telefonskog razgovora.
Ovde je granica prilično jasna. Ako se kontejner postavlja na privatnu površinu, u dvorište, na sopstveni prilaz ili unutar ograđenog gradilišta, posebna dozvola nije potrebna i dovoljan je dogovor sa vlasnikom prostora. Ako se postavlja na javnu površinu, na trotoar, na kolovoz ili na javno parking mesto, potrebna je saglasnost nadležne gradske službe za zauzeće javne površine, a kod parking mesta i odgovarajuća odjava tog mesta za period trajanja radova. Procedura zavisi od opštine i od tipa površine, pa se uslovi razlikuju u centru grada i u prigradskim naseljima, kao i u zonama sa naplatom parkiranja. Dobra vest je da vlasnik stana ovaj deo ne mora sam da rešava. Iskusne firme za odvoz šuta rade ovakve poslove svakodnevno, znaju kome se obraća i koji su rokovi, pa klijentu pomažu u pribavljanju potrebne dozvole ili ga bar precizno usmere šta i gde treba predati. Ono što nikada nije dobra ideja jeste postavljanje kontejnera na javnu površinu bez ikakve prijave, uz razmišljanje da će to proći, jer se u praksi vrlo brzo pojavi ili komunalna inspekcija ili nezadovoljan komšija koji je ostao bez parking mesta. Trošak dozvole je gotovo uvek manji od kazne, a mnogo manji od nervoze koja nastane kada radovi moraju da stanu na pola.
Vreme iznajmljivanja se prilagođava dinamici radova i tu ne postoji jedno pravilo koje važi za sve. Kontejner se može uzeti na jedan dan, na nekoliko dana ili na duži period, a kod većih gradilišta se radi i po principu stalne rotacije, pun kontejner odlazi, prazan istog trenutka dolazi na njegovo mesto. Za manju adaptaciju kupatila najčešće je dovoljan jedan dan, jer se sve sruši odjednom i odmah utovari. Kod rušenja pregradnih zidova ili kompletne rekonstrukcije stana radovi traju duže, pa se kontejner zadržava dok se ne popuni. Kada je reč o javnoj površini, period stajanja je ograničen onim što piše u odobrenju, i tu se rokovi poštuju bez improvizacije. Na privatnoj površini vreme je stvar dogovora sa prevoznikom, ali i tu vredi ne rastezati posao mesecima, jer pun kontejner koji stoji otvoren dugo privlači tuđi otpad, ujutru u njemu osvane stara sudopera, kese sa smećem i kabasti otpad iz celog kraja, a to onda plaćate vi. Praktično pravilo koje se pokazalo kao najbolje glasi ovako, kontejner se naručuje kada radovi zaista počnu, a odvozi čim se napuni.
Izbor kapaciteta direktno utiče i na cenu i na broj odlazaka. U ponudi su kontejneri od pet i sedam kubika, koji pokrivaju najveći deo potreba pri adaptacijama, rušenjima i rekonstrukcijama, dok se za veće količine i zemljane radove koriste kiper kamioni zapremine do dvadeset kubika. Kontejner od pet kubika je zgodniji za skučene ulice i mesta sa malo prostora, dok sedam kubika ima smisla kada se zna da će šuta biti mnogo, jer se tako izbegava drugi dolazak vozila. Ono što ljudi najčešće potcene jeste težina građevinskog otpada. Beton, cigla, malter i keramika su izuzetno teški, pa se kontejner popuni po masi mnogo pre nego što izgleda pun po zapremini. Zbog toga se kontejner nikada ne bira prema veličini stana nego prema vrsti materijala koji se ruši, jer pet kubika betona i pet kubika starog nameštaja nisu ni približno isti posao. Kod dileme je najlakše opisati radove telefonom, jer ljudi koji to rade svakodnevno vrlo brzo procene šta vam realno treba.
Postoje jasne granice koje su i zakonske i praktične. U kontejner idu građevinski šut, cigla, beton, malter, keramika, zemlja, kabasti otpad, stari nameštaj, karton, staklo i ambalaža, sve što spada u neopasan otpad. Ono što nikada ne sme da završi u njemu jesu opasne materije, boje, lakovi, razređivači, ulja, azbestne ploče, akumulatori i slična hemija, jer za takav otpad postoji poseban i strogo propisan tok zbrinjavanja. Vredi znati i da mešanje materijala poskupljuje posao i usporava rasterećenje na deponiji. Ako se šut drži odvojeno od kabastog otpada, ceo proces je brži, uredniji i najčešće povoljniji, pa se isplati unapred se dogovoriti sa majstorima kako će se materijal odlagati. Praktičan savet glasi ovako, teški materijal ide prvo i ravnomerno se raspoređuje po dnu, a lakše stvari idu preko toga, jer se tako izbegava neravnomerno opterećenje i lakše se izvodi utovar.
Poseban problem nastaje kada se stan renovira na višem spratu u zgradi bez pogodnog pristupa. Noseći šut niz stepenice znači prašinu po celom ulazu, izgrebane zidove, uništen lift i sate izgubljenog vremena. Za takve situacije postoje spusne cevi za šut, koje se montiraju sa terase ili prozora i omogućavaju da materijal ide direktno u kontejner, bez prašine u hodnicima i bez ijedne vreće nošene rukama. Ovo rešenje mnogi vlasnici stanova ni ne znaju da postoji, a upravo ono najviše doprinosi tome da zgrada ostane čista i da komšije nemaju razloga za primedbe. Kompletnu ponudu, odvoz šuta, iznajmljivanje kontejnera, najam cevi i čišćenje prostora, možete pogledati na stranici usluge.
Mnogi misle da se njihova obaveza završava onog trenutka kada kamion ode iz ulice, ali stvari ne stoje baš tako. Sav prikupljen materijal mora da se odloži na gradsku deponiju u Vinči, uz sve potrebne dozvole i saglasnosti za sakupljanje i transport neopasnog otpada, a firma koja to radi mora imati odgovarajuću opremu i papire. Ako neko ponudi sumnjivo nisku cenu, postoji realna šansa da šut završi u prvom jarku van grada ili na nekoj od divljih deponija, a odgovornost u tom slučaju ume da se vrati na onoga ko je posao naručio. Zbog toga je uvek pametno pitati gde se otpad odvozi i da li firma poseduje potrebne dozvole. Ozbiljan prevoznik na to pitanje odgovara odmah i bez okolišanja, jer legalan tok otpada nije nešto što se krije nego nešto čime se stoji iza posla. Uz to, uredan odvoz znači i čistiji grad, manje divljih deponija po prigradskim naseljima i manje troška koji na kraju svi zajedno plaćamo.
U praksi je ceo proces mnogo jednostavniji nego što deluje. Prvo se javite telefonom ili preko forme na sajtu i opišete o kakvim se radovima radi, koliki je otprilike obim posla i gde se lokacija nalazi. Na osnovu toga se predlaže odgovarajući kapacitet, dogovara termin dostave i objašnjava kako izgleda preuzimanje, a kontejner se najčešće postavlja u vrlo kratkom roku, pri čemu je tim dostupan svakog dana u nedelji, uključujući vikend i praznike. Kada se kontejner napuni, dovoljan je jedan poziv i vozilo dolazi po njega, dok se za veće projekte odmah ostavlja i nov. Prednost jednog sagovornika za ceo posao je ogromna. Umesto da tražite posebno prevoz, posebno kontejner, posebno cev i posebno nekoga da očisti prostor posle radova, sve se rešava kroz jedan dogovor. Salus Trans pokriva celu teritoriju Beograda i okoline, sve gradske opštine, uz autopodizače kontejnera i kiper kamione za veće količine materijala. Upit i rezervaciju možete poslati i preko kontakt strane, a odgovor stiže brzo, jer je u ovom poslu vreme najvažnija stavka.
Adaptacija je stresna i bez dodatnih komplikacija, pa svaka stvar koja se reši unapred kasnije vredi duplo. Ako na vreme izaberete pravo mesto, uzmete odgovarajući kapacitet, rešite dozvolu ako je potrebna i dogovorite jasan termin odvoza, kontejner postaje najmanji od svih vaših briga. Ono što se često pretvori u nedelju dana nervoze zapravo je pitanje jednog poziva i nekoliko rečenica dogovora. Zato ga obavite pre nego što padne prva pločica, a ne kada hodnik već bude pun.
SALUS TRANS d.o.o.
Adresa: Akrobate Aleksića 15a, Kamendin, 11080 Beograd
Telefon: 061 2 250 250
Email: info@salustrans.rs
Sajt: salustrans.rs
Dostupnost: sedam dana u nedelji, uključujući vikend i praznike
Pozovite, opišite svoje radove i dogovorite dostavu kontejnera, jer čist prostor i miran komšiluk počinju jednim pozivom.